Svakodnevni život prapovijesnog čovjeka: Izrada keramičkih predmeta

Neolitik je prapovijesno razdoblje koje karakterizira napuštanje nomadskog načina života odnosno sakupljačko lovačke aktivnosti, tj. razdoblje kada neolitički čovjek gradi stalne domove te domesticira životinje i kultivira biljke. Time se mijenja i njegov način života te se stvaraju drukčije životne potrebe koje iziskuju i drukčiji način života. Jedna od inovacija neolitičara je i keramika, dolazi do učestalije izrade keramičkih predmeta i gotovo svakodnevne potrebe za ovakvom vrstom predmeta. Sama riječ keramika dolazi od starogrčke riječi keramikos koja je označavala glinu za lončarske proizvode. Jedni od najranijih predmeta od pečene gline bile su figurice antropomorfnog oblika dokumentirani su na lokalitetu Dolni Vestonice u Češkoj i datiraju se u razdoblje Gornjeg Paleolitika. Čovjeku je trebalo skoro 20 000 godina kako bi ovladao keramografskom vještinom. U ovom našem projektu među ostalim pokušati ćemo, koristeći neolitičku tehnologiju koja je bila poznata neolitičkom čovjeku, rekostruirati postupak izrade keramičkih predmeta.

Ovaj proces biti će podjeljen u tri faze:

1. faza- prikupljanje i obrada sirovine odnosno gline, pripremanje gline za uporabu kroz ručno pročišćivanje i dodavanje primjesa radi pospješivanja kvalitete gline.

2. faza- modeliranje i sušenje izrađenih keramičkih proizvoda

3. faza- pečenje i hlađenje keramičkih proizvoda kao završni postupak obrade

Značajke ove rane keramike su njezina izrada u gruboj tehnici, tj. od loše zemlje miješane s krupnim kamenčićima, koju ćemo mi konkretno pokušati rekonstruirati. Najraniji proizvodi od pečene zemlje isključivo su posude, uglavnom jednolično grubo izrađene od zemlje, miješane s krupnim kamenčićima, neravne i hrapave površine te posude debelih stijenki. Pečene su raznim, pretežno smeđim i tamnim tonovima. Karakteristika ranog neolitika u modeliranju je prostoručno oblikovanje i tehnika izvlačenja ili gnjetanja i primjerena je za formiranje manjih posuda s ovalnim ili okruglim dnom. U toj tehnici možemo oblikovati cijelu posudu, no najčešće se upotrebljava kao dodatak drugima (poravnanje nejednako debelih stijenki) kao tehnika dorade. Tehnika oblikovanja glinenih valjušaka ili prstena - njome izrađujemo jednostavne nesimetrične posude mekih profila (ovalnog i jajastog oblika). Navoji su izrađeni valjanjem gline vodoravno po podlozi ili okomito među dlanovima. Postavljamo prvi navoj na podlogu ili dno buduće posude, spoj donjeg navoja sa sljedećim gornjim je u obliku slova U. Nakon modeliranja posuda slijedi sušenje. Za vrijeme sušenja dolazi do prve promjene. Kako se glina suši, gubi vlagu i prelazi iz mekog, plastičnog stanja u čvrsto. Paralelno s gubitkom vlage, glina mijenja i zapreminu: kako vlaga nestaje, mineralne čestice se pokreću bliže jedna drugoj, što dovodi do sakupljanja, pa jednostavno rečeno, osušena posuda je manja u odnosu na njenu veličinu kada je bila vlažna. Sušenje na suncu uobičajeno je za brzo sušenje posuda prije nego što se ukrasi. Posude grube fakture mogu se ostaviti na suncu, jer se suše brzo, bez stvaranja pukotina. Slijedi postupk pečenja. Postupak dobivanja gotovog proizvoda sastojao se od toga da bi se prvo dobro osušene glinene posude stavile na zemlju, ili u iskopanu raku a iznad i ispod bi se složilo gorivo i sve bi se zajedno zapalilo. Mjesto pečenja treba biti dobro zaštićeno od vatre. Svrha pečenja jest da se keramika izloži dovoljno visokoj temperaturi na isto tako dovoljno vremena, kako bi se osiguralo potpuno uništenje minerala u glini. Minimalna temperatura varira za različite minerale, najniža počinje od 500 C a najviša od oko 800 C. Opće promjene kod pečenja keramike ovise o sastavu glinene mase, stupnju zagrijanosti, maksimalnoj temperaturi i atmosferi. Pečenje se izvodi na otvorenom bez izrađenog objekta ili strukture, odnosno na otvorenom ognjištu ili u jami. Ova tehnika zahtijeva veliku vještinu kako bi bila učinkovita. Kada počne pečenje, kontrola atmosfere je nemoguća. Položaj goriva i posuda prije pečenja može utjecati na prostor zraka, ali je vrlo teško zadržati pravu oksidacijsku atmosferu tijekom cijelog procesa pečenja. Zbog toga je neuravnotežena i stihijska atmosfera razlogom što su keramički predmeti slabije pečeni i pougljeni. Hlađenje i pražnjenje peći počinje se odvijati kada se prestane dodavati novo gorivo, odnosno kad svo gorivo izgori nakon čega se posude mogu izvaditi.