Proizvodnja ljepila u prapovijesti
U prapovijesnim vremenima proizvodnja predmeta tražila je iznimnu vještinu i upornost majstora. Pioniri proizvodnje predmeta u prapovijesti su puno puta eksperimentiranjem uspjeli shvatiti kako je neki predmet najlakše izraditi i zatim su svoja znanja prenosili mlađim generacijama. Upravo eksperimentiranjem mi smo odlučili pokušati napraviti ljepilo onako kako su to radili prapovijesni ljudi, koristeći isključivo predmete koji su njima bili dostupni.
Ono što Vam je potrebno za izradu ljepila na način prapovijesnog čovjeka je: smola bora, fino usitnjeni ugljen i keramička posuda za grijanje ljepila. Uz ove osnovne predmete mi smo još koristili drvene hvataljke za stavljanje i vađenje posude sa ljepilom u vatru i iz nje, drvene štapiće za skupljanje ljepila, te još jednu posudicu u kojoj smo drvenim štapom usitnjavali ugljen.
Prije samog paljenja vatre i zagrijavanja smole pripremili smo sve što nam je potrebno za proizvodnju ljepila. Prije svega izradili smo par drvenih štapića i hvataljke za lakše držanje keramičke posudice u kojoj zagrijavamo smolu. Zatim smo u jednoj manjoj keramičkoj posudici drvenim štapom usitnili ugljen do konzistencije finog praha, međutim ugljen se može usitniti i na nekoj tvrdoj površini sa običnim kamenom, ali mi smo se odlučili za ovakav pristup jer je onda lakše dozirati ugljen u otopljenu smolu. Nakon obavljenih priprema zapalili smo vatru i posudicu sa smolom stavili u žar. Bitno nam je da smola ne prokuha, jer tada gubi terpentin ili hlapljivo ulje zbog kojeg će nam ljepilo biti bolje i čvršće. Ukoliko se izgubi terpentin konačni proizvod će biti krhak i lako će pucati, što nam je nedostatak kod uglavljivanja vrhova strjelica jer će smola popucati kada strijela udari u zadanu metu. Kada smola postane tekuća mičemo posudicu sa vatre i dodajemo fino usitnjeni ugljen. Omjer smole i ugljena bi u pravilu trebao biti 3:1 u korist smole, međutim znat ćete koliko Vam je ugljena potrebno tek kada počnete dodavati ugljen u smolu. Potrebno je dobro promiješati ugljen i smolu da se ta dva sastojka dobro spoje. Kada se ljepilo malo zgusne tada je dovoljna količina ugljena u smoli. Pričekali smo da se smola malo ohladi i stavili smo ju na drveni štapić. Kada se ljepilo u potpunosti ohladi ono je tvrde konzistencije i treba ga dodatno zagrijati sa vatrom da bi se izvukla potrebna količina ljepila. Nakon što smo napravili ljepilo htjeli smo ga i testirati. Pokušali smo uglaviti kremenu pločicu u drvenu dršku. Prvo smo stavili manju količinu ljepila, ali je pločica, nakon što se ljepilo ohladilo lako ispala iz drške. Zatim smo stavili puno veću količinu ljepila nego prvi puta i tada je pločica čvrsto stajala u dršci i nije se mogla izvući.
U prapovijesti je ljepilo korišteno, prije svega, za uglavljivanje kremenih predmeta u drvene drške. Jedan od načina primjene je za uglavljivanje vrhova strjelica u strijele (o ovome će biti više riječi u idućem blogu). Također iznimno bitna primjena je bila za uglavljivanje kremenih pločica u komad drveta oblika polumjeseca koji danas nazivamo srp. Komad drveta se pripremi, izdubi se kanal, stavi se određena količina ljepila i uglave se pločice, zatim se još ljepila stavi oko pločica da bi one stajale čvrsto. Nakon toga se srp još jednom „provuče“ kroz vatru kako bi se ljepilo čvrsto uhvatilo za kremen i drvenu dršku. Naravno ljepilo se moglo koristiti i za uglavljivanje sječiva u drvenu dršku da se dobije nekakva vrsta noža.
Na kraju eksperimenta možemo zaključiti da je proizvodnja ljepila na prapovijesni način iznimno zanimljivo iskustvo. Također bitan zaključak je da je ljepilo vrlo učinkovito i čvrsto prilikom primjene i zasigurno je olakšavalo život u prapovijesti. Još jedan od predmeta koji se mogao koristiti u svakodnevnom životu prapovijesnog čovjeka.
